Početkom 1861. godine u Drobnjak je iz Bjelopavlića došao pop Luka Đurović, koji je na nagovor svog ujaka, zajedno sa Radom Šujovim Karadžićem popravio petnjički mlin i u njemu otvorio mehanu i dućan. Te iste godine pop Luka načini i kuću na samom ušću Šavnika u Bukovicu. Kuća je bila prizemljuša i suvomeđa, prekrivena slamom i krovinom. Posle toga kuću je sagradio Đoko Radulović, tufegdžija iz Lješanske nahije, a nakon njega i Risto Ivanović, kovač iz Pljevalja.Tako, dakle, prve tri kuće koje su podignute u Šavniku, bile su: mehana sa dućanom, tufegdžinica (radnja za popravku oružja) i kovačnica. Prvu privatnu kuću u Šavniku počeo je da zida Tripko Tomić sa Previša, a potom su kuću podigli i Pekići.
Tako je nastala varoš, koja dobi ime po šavicama - vrbovom pruću koje se koristilo kao krovni pokrivač. Ubrzo je varoš postala privredni, trgovački i politički centar drobnjačkog plemena. Posle ujedinjenja 1918. godine Šavnik je postao administrativno središte cijelog durmitorskog kraja.
Šavnik je od prvih dana svog razvoja znao za urbanizam. Zahvaljujući šavničkim nevjestama rodom iz Risna, koje su uticale na svoje muževe kako da grade kuće, a dovodile su svoju braću i rođake da zidaju jer u Drobnjaku nije bilo majstora. Tako je Šavnik u znatnoj mjeri dobio izgled nekog primorskog mjesta.